Usvajanje na daljinu je naziv projekta koji se već godinama realizuje u čitavom svijetu i predstavlja mjesečnu novčanu pomoć ljudima koji žive u kriznim zonama. Donatori su privatne osobe, koji odvajaju svakog mjeseca određeni iznos za one kojima je pomoć neophodna. Tako se neposredno nakon rata u Tuzli pojavila jedna italijanska organizacija koja je različitim udruženjima u Tuzli ponudila ovaj vid podrške. Među njima smo bili i mi. Većina izabranih se opredijelila za odrasle osobe, mi smo se odlučili da pomoć bude usmjerena djeci.
Projekat koji mi realiziramo je drugačiji i ne odnosi se isključivo na novčanu pomoć. Zapravo, projekat je promijenjen kada smo sa Cral Telecom Emilia Romagna i Ligurija dogovorili zajednički rad na ovom projektu, na naš način, sto je podrazumijevalo i uspostavljenje kontakta izmedju djece i njihovih “donatora”/ rijec koju nikada nismo voljeli, jer je ta medjusobna veza davala i jednim i drugim puno više./
Iako se nije radilo ni o kakvom usvajanju, i podrška koju su ljudi iz Italije pružali i pružaju našoj djeci i njihovim porodicama je tako bliska, tako ljudska da je dovela do neraskidivih veza među njima i traju i onda kada prestane potvrda za pomoći. Već prva posjeta donatora iz organizacija sa kojima smo počeli saradnju, rezultirala je osnivanjem nekin novih udruženja, upočetku sastavljenih od prijatelja, a kasnije su članovi istih postajali i prijatelji prijatelja. Nastala su udruženja Macondo culturale –danas Afido per afido u Banjolu, Macondo tre, u La Speciji, kasnije, dolaskom Elvire iz Bolonje u posjetu Tuzlanskoj amici nastaje Adottando. Podršku su nam pružila i udruženja Solidarieta 91 iz Bergama i Banco aiuti, iz Riminija, koji su skoro sve svoje aktivnosti godinama bazirali isključivo na podršci našim aktivnostima. Saradnja je ostvarena i traje i danas i sa Suedost centrom iz Berlina.
Usvajanje na daljinu su zajednička druženja, pisma, čestitke, pokloni, ljetovanja. Dijeljenje tajni i posebno bliski odnosi su izmedju djece iz Doma sa svojim prijateljima u Italiji.
